Bijelje ptijece
U bajci...
(kano u holivudskom predbožićnom filmu...):
- imaš 'neuglednu djevojku', koja nakon određene patnje, do kraja priče, zasvijetli u svoj i punoj ljepoti (duha i tijela)
- imaš princa, koji je, od početka do kraja, princ.
U stvarnosti:
- imaš ljepotica svake vele i veličine
- imaš literaturu (a bogme i internet), gdje te na svakom koraku nepoznat netko upozorava da 'nije zlato sve što sija', da se 'ljepota duha ne ogleda svaki put u ljepoti tijela' i da su 'u mraku sve mačke crne, a sve žene iste' tj. 'sve da imaju rupu' (oprostiti ćeš mi, čitatelju, zarad seksizma, nisu to moje prizemne i priproste riječi, stvarno sam ih pronalazila po raznoraznim Knjigama!)
- i, naravno, imaš kretena.
OK, što hoću reć?
Ništa. Samo da te pitam:
Bi li radije htjeo(!) da, na kraju života, kad pogledaš oko sebe (a do kraj života možda budeš jako kratkovidan), kažeš samom sebi:
- Gdje li se djenu ona ljepotica koju oženih?
ili
- Čime li sam zaslužio ovu divnu ženu?
OK, htjela sam reć (to što i rekoh): da može bit da nepoznati ljudi koji pišu 'knjige' i ne lažu toliko, tj. sve žene da stvarno jesu iste. I da ne postoji jedna koja je vrjednija od druge. Sve da su, baš ko u oku prosječnog muškarca, jednako dooobre(!).
I da, naravno, kano protutezu, uvijek imaš kretena.
